Ovih dana finalizirana je rekonstrukcija ulazne kapije i bedemskog zida Starog grada Bužim.
Podsjećanja radi ugovor koji je precizirao ove radove potpisan je u augustu ove godine između općine Bužim i poduzeća “Neimari” d.o.o. iz Sarajeva, a vrijednost navedenih radova je 68,913,00 KM.
Radove je u ime firme «Neimari» doo izvršila kao podizvođač domaća bužimska firma «Gradnja final» doo.
Kao što se vidi iz priloženih fotografija, ovo je pravo osvježenje za bužimski nacionalni spomenik, i nakon postavljanja rasvjete na gradu, daje istom novi izgled i dimenziju a i funkcionalnost s obzirom da će se ulaznom kapijom moći reducirati nekontrolisan ulazak u nacionalni spomenik.
” Rekonstrukcijom bedemskog zida i postavljanjem ulazne kapije nastavljamo sa zaštitom nacionalnog spomenika. Izgradnja ovog dijela sjevero-zapadnog zida uz sami ulaz na Stari grad stvaraju se bolji sigurnosni uslovi za sve posjetioce. Obzirom na činjenicu da je ostalo još dosta posla na završetku zaštite Starog grada Bužim, uvjeren sam da će se i u narednim godinama nastaviti konzervacija našeg dragulja”.-istakao je načelnik općine Bužim Mersudin Nanić u svojoj izjavi.
podsjećanja radi zbog izuzetne vrijednosti, Komisija za zaštitu nacionalnih spomenika proglasila je Stari grad Bužim 2003. godine nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine.Njegova vrijednost i sada ima težinu, jer se nalazi na sjeverozapadu nadomak Evropske unije što predstavlja izuzetnu šansu za razvoj kulturno-historijskog turizma.
O tvrđavi
Bužimska tvrđava pojavljuje se u historijskim dokumentima pod dva naziva: Čava i Bužim. Iako je Bužim jedna od najvećih i vrlo značajnih srednjovjekovnih tvrđava u Bosanskoj Krajini, o njenjom nastanku nema podataka. Prema načinu gradnje sagrađena je u 14. stoljeću, od kada ima i nešto više podataka.
U dokumentu iz 1334. godine, pominje se Bužimska crkvena župa svetog Klimenta, koja je pripadala Zagrebačkoj biskupiji. Područje držao je feudalni gospodar Grgur Galesu, čiji nasljednici 1425. godine prodali su svoj dio knezovima Blagajskim. U vrijeme između 1429. – 1456. godine, imanje preuzimaju grofovi Celjski, zatim Frankopani i Mikuličići. Godine 1495., imanja Jurja Mikulčića prelaze porodičnim vezama u vlasništvo Keglevića, kojima kralj Ludovik dopustio je da mogu svugdje na zemljištima grada Bužima, za 25 godina, vaditi zlato, srebro, bakar i druge rude i metale obrađivati, uz uslov da kralju plaćaju propisan porez.
U oktobru 1530. godine Osmanlije su robile i palile oko Bužima, a 1564. godine bosanski sandžak Mustafa-beg Sokolović zauzeo je Cazin, Bužim i Bojnu, ali je istisnut. Pod osmansku vlast, na čelu čije vojske je bio Ferhad-paša, konačno dolazi 1576. godine. Osmanlije su postavile u tvrđavu veliku posadu od 50 konjanika i 130 pješaka. Od zauzeća Bužima, zapovjednik je dizdar.
Za velikog rata, 1685., 1686.,1688. godine, tvrđavu opsjedaju kršćanske vojske, ali je nisu mogle osvojiti. Godine 1737. godine, za vrijeme opsade Banje Luke, napadale su kršćanske čete i Bužim, ali nije ni tada osvojen.
Popravljan je 1626. godine, a i kasnije 1833.godine u njemu je bilo 18 topova. Grad je bio u sastavu bosanskokrupske kapetanije.
Tvrđava se sastoji iz unutrašnjeg i vanjskog utvrđenja. Cijeli kompleks zauzima površinu od 7267 m2. Unutrašnje, starije utvrđenje, predstavljao je manji zamak, relativno pravilne četverougaone osnove, sa visokim kružnim kulama na uglovima.
Krajem 15. stoljeća zamak je opasan novim utvrđenjem, osnove u vidu trapeza, na čijim se uglovima nalaze poligonalne kule. Njegovi zidovi su na udaljenosti od 15-20 metara od zidova unutrašnjeg utvrđenja. Debljina bedema je 2 m. Zapadni i sjeverni bedem su očuvani po cijeloj dužini, južni bedem djelomično, a istočni je iskrčen. Visina zidova je od 5 do 8 m.
Zidovi i kule ovog utvrđenja su znatno niži, a na vrhu su imali položaje za topove. Istovremeno su i u kulama i na zidovima unutrašnjeg utvrđenja sagrađeni otvori i položaji za artiljerijsko oružje. Gradnjom vanjske linije odbrane, stari zamak bio je zaštićen od neposrednog djelovanja artiljerije, a sa njega branjen je pristup utvrđenju, jer su kule unutrašnjeg utvrđenja nadvisivale zidove vanjskog.
Unutar starijeg utvrđenja podignuta je, po zauzimanju Bužima, velika i solidno građena kamena džamija.
Natpis na glagoljici našao je još 1876. godine i izvadio iz zida Bužimskog starog grada jedan austrijski časnik, te ga predao sadašnjem Povijesnom muzeju u Zagrebu, koja se i sada tamo čuva. U natpisu se spominje Juraj Mikuličić kao obnovitelj Starog grada, a prema historičarima datira iz 1495. godine.
Glagoljska ploča sa Starog grada Bužim
Klesarije nad kapijom
Stari grad Bužim 50-ih godina prošlog stoljeća
“Stari grad Bužim je od 1851. godine u jako teškom stanju i na spisku od dvadeset najugroženijih nacionalnih spomenika on je prvi po ugroženosti. Po principima analogije se može utvrditi kakav je to bio grad i kada se danas pogleda jedan Žužemberk u Republici Sloveniji, možemo kazati da je stari grad Bužim bio identičan tom izgledu. Stara glagoljska ploča koja je nekada bila na starom gradu Bužimu, koja datira iz 1495. godine, svjedoči o vezi bosanske i hrvatske kulture koje se međusobno isprepliću. To je vrlo značajna činjenica koju treba staviti u funkciju turizma“, navodi Sead Emrić, referent za kulturu općine Bužim.
Grad Žužemberk
Stari grad Bužim danas