Danas, 07.03.2018. godine navršava se tačno 15 godina od smrti generala Mehmeda Alagića, komandanta Trećeg i Sedmog korpusa Armije RBiH i prvog poslijeratnog načelnika općine Sanski Most.
Mehmed Alagić rođen je u Fajtovcima kod Sanskog Mosta. Vojnu školu završio je u Banjoj Luci 1970. godine, a kasnije je predavao i bio načelnik Škole rezervnih oficira, također u Banjoj Luci. Godine 1986., po završetku studija na visokoj vojnoj školi za starješinski kadar (Komandno-štabna škola), Mehmed Alagić je postao oficir za operativne poslove 36. mehanizovane brigade. U decembru 1989., postavljen je za načelnika štaba jedne pješadijske brigade u Zrenjaninu. Mehmed Alagić je napustio JNA 1991. godine u činu potpukovnika. Nakon dvije godine, 1993., imenovan je za komandanta Trećeg korpusa Armije RBiH i na tom položaju je ostao do 26.02.1994. godine kada je preuzeo dužnost komandanta Sedmog korpusa Armije RBiH, pa kasnije i Operativne grupe “Bosanska krajina”
Bio je borac i zapovjednik kojeg je i neprijatelj poštovao. Mehmed Alagić je, uz generala Dudakovića, bio prvi koji je od jednoga korpusa napravio zaokruženu cjelinu. Poznat je po akciji oslobađanja Vlašića, Donjeg Vakufa i Kupresa.
Legendarni general umro je 07.03.2003. g. u Sanskom Mostu. Dženaza mu je klanjana u Fajtovcima pred oko 30.000 ljudi koji su došli iz svih krajeva svijeta na njegov posljednji ispraćaj. Ukopan je u mezarju fajtovačke džamije.
Riječi rahmetli Alije Izetbegovića na vijest o njegovoj smrti nikada se ne mogu zaboraviti: „General Alagić nije umro od srca, već od nepravde.“
Ove riječi, rahmetli Ajlija izjavio je jer je tužiteljstvo ICTY sumnjičilo Alagića za zločine počinjene nad civilima i ratnim zarobljenicima na području središnje Bosne koju je kontrolirao Treći korpus.
Za ratne zasluge odlikovan je Ordenom slobode i Ordenom zlatnog grba sa mačevima. Neka je vječni rahmet velikom komandantu i čovjeku, generalu Mehmedu Alagiću!
“Da obavijestim sve gledaoce i slušaoce da jedinice Sedmog korpusa ulaze u Donji Vakuf i želim da se obratim i stanovnicima Donjeg Vakufa i pripadnicima srpske vojske. Poznato im je da smo ovladali prostorima na lijevoj obali Vrbasa i Karaulom, daa je Donji Vakuf naš, sve tačke koje su isturene oko već su eliminisane, najveći broj njihovih vojnika je odložio oružje, predao se vojnicima Armije R BiH. Zato ih pozivam da sačuvaju živote i da se vojnički korektno predaju jer će se sa njima krajnje korektno i ljudski postupati. Moja dužnost je i obaveza da ih pozovem i da ću se pridržavati ženevske konvencije i odredaba međunarodnog prava, pozivam ih na časnu predaju, odbacite oružje i vidno istaknite bijelu zastavu, znakove predaje uputite najbližim borcima Armije RBiH. Apelujem da izbjegnete provokacije i zlouptrebe, sve vidove prevare. Napustite zaklone, rovove i stanove slobodno izađite na čista i vidna mjesta, ulice i trgove. Nepokretni i bolesni neka ostanu u svojim krevetima i tamo će im biti pružena pomoć. Djeca, žene i starije osobe kao i pripadnici srpske vojske sa sobom mogu ponijeti dokumenta i najnužnije lične stvari jer će uskoro biti vraćeni svojim kućama. Posebno naglašavam da na vas neće i ne smije biti pucano, otvarana vatra što vam garantujem svojom rječju i čačću kao komandant.”