Historija nas uči da oni koji zaborave svoju prošlost i svoje velikane da ne zaslušuju da žive budućnost. Bužim i danas drži do svog generala, neprežaljenog komandanta, vođe i ponosa Krajine ali i cijele Bosne i Hercegovine. Da je sudbina bila drugačija danas bi naš general Izet Nanić imao 53. godine.
Rođen je 4. oktobra 1965. godine u Nanića Dolini u Općini Bužim. Bio je drugo od sedmero djece majke Rasime i oca Ibrahima. U rodnom Bužimu završio je osnovno obrazovanje odličnim uspjehom. Kao mladić je svirao gitaru i trenirao taekwondo. Srednju vojnu školu upisao je u Zagrebu. Maturirao je 1984. godine. U Beogradu je upisao vojnu akademiju, smjer R(atno) V(azduhoplovstvo) P(rotiv) V(azdušna) O(dbrana), na kojoj je proveo prve dvije godine. Jednu godinu pohađa u Sarajevu, a završava je 1987. godine u Zagrebu.
https://www.youtube.com/watch?v=soRkbnZSiLY
Nakon završene akademije, prvi vojni angažman u JNA imao je u Kragujevcu, gdje je radio kao poručnik RV PVO. Iste godine oženio se Sefijom Remetić iz Varoške Rijeke, koja mu je rodila troje djece, kćerku Izetu (1988) te sinove Nevzeta (1991) i Ibrahima (1993).
“Igman”, kako mu je glasilo šifrirano ime u akcijama, izgradio je brigadu sa specifičnim načinom ratovanja. Do tančina razrađene akcije, vojničko znanje i velika samouvjerenost, u kombinaciji s hrabrošću njegovih boraca, iz sedmice u sedmicu donosili su željene rezultate. Brigada kojoj je bio na čelu postala je poznata širom bihaćke regije, ali i cijele Bosne i Hercegovine (na objema suprotstavljenim stranama). Bila je to prva motorizovana brigada u redovima Armije Republike Bosne i Hercegovine, a još 14. decembra 1993. godine dobila je epitet “viteška”.
Borci ga opisuju kao veoma mirnog čovjeka. Osim što je bio veliki patriota i strateg, pamte ga i kao razumnog sugovornika i prijatelja. Nije podizao ton niti se služio psovkama, a bio je privržen vjeri. Izuzetno hrabar, u borbama je bio prvi. U svaku bitku kretao je prvi, pa i u onu 5. augusta 1995. godine. Iz te se bitke nije vratio, iako je ona bila pobjednička.
Četvrtog augusta 1995. godine u Bužimu je tog dana brigadir Nanić klanjao džumu namaz u gradskoj džamiji. Kratko i vrlo nadahnuto (kao i u uvijek) obratio se prisutnima. U poslijepodnevnim satima, uz prisustvo visokih vjerskih i političkih predstavnika, izvršena je svečana smotra novoformirane jedinice BSN „Hamza“ te uručena ratna zastava njihovom komandantu Asimu Bajrektareviću. I tom prilikom održao je lijep i nadahnut govor.
https://www.youtube.com/watch?v=L9xckQ1x4rc
Iste večeri zapisao je u svom dnevniku: “SVE JE U IGRI. NADAM SE DA ĆE USPJETI I JA SA NJIMA – a onda i narod. Pobjeda je blizu. Ako Bog da, bit će naša BiH. Osjećam da mogu uraditi zamišljeno. Nestalo je struje. SRETNO.”
Sljedećeg dana, 5. augusta, krenuo je s Ćorkovače u proboj i spajanje s HV-om u smjeru Dvora na Uni. Posljednja naredba glasila mu je: “Znate svi zadatak, cilj nam je spojiti se s Hrvatskom vojskom u Dvoru, ali, ako Hrvata ne bude u Dvoru, mi idemo u Kostajnicu. Uglavnom, spojit ćemo se. Sretno.” Na području je Ćorkovače (rejon Vijenac) tog dana i poginuo u 14 sati i 30 minuta iz neprijateljske zasjede. Otvorio je vatru sa svojom pratnjom na neprijatelja i ispalio okvir metaka. Naknadno je izbrojano 28 metaka koji su pogodili stablo bukve iza koje je bila zasjeda. Četnici su iskoristili ubacivanje novog okvira u pušku pogodivši Nanića.
Sljedećeg dana, 6. augusta, na osmu godišnjicu braka, klanjana mu je dženaza. Pokopan je u rodnoj Nanića Dolini.
U januaru 1996. godine unaprijeđen je posthumno u čin brigadnog generala Armije Republike Bosne i Hercegovine, a 1998. godine odlikovan je „Ordenom heroja oslobodilačkog rata“.
Danas general Nanić slovi za jednog od najvećih, ako ne i najvećeg krajiškog junaka u cijeloj historiji. Opjevan u mnogim pjesama, uzor je i inspiracija svim Krajišnicima. Posebnu težinu imaju njegove poruke koje je često upućivao borcima, kao naprimjer: “Tražim od vas kad se rasformira ova brigada, kad električar bude električar, a ne obavještajac, kad vi svi borci budete na svojim radnim mjestima, da se isto ovako družite, poštujete i uvažavate. Samo ćemo tako biti skupa svi zajedno! JER JE I POSLIJE RATA RAT!”
U očima neprijatelja i prijatelja
Nanića su krasili humanost i vojnička disciplina. Kao takvog, pravog vojnika i protivnika vrijednog poštovanja, nerijetko ga opisuju i oni protiv kojih se u ratu borio. Neki od njih su o tome i javno govorili. Posebnu težinu ima izjava nekadašnjeg premijera Republike Srpske Gojka Kličkovića. Gostujući u emisiji „Goli život“ (Happy TV), emisije srbijanskog novinara Milomira Marića 5. jula 2014. godine, na novinarski upit o tome da li je Nanić činio zločine nad Srbima, odgovorio je sljedeće: “On lično, njega što se tiče, nema nijednog dokaza da je počinio bilo koji zločin on nad Srbima.”
https://www.facebook.com/Bosnjaci.BiH.Sandzaka/videos/2049642081985099/?t=1