Prvog dana Kurban-bajrama u Bužimu je obilježena jedna od najvećih operacija i pobjeda 505. Viteške bužimske brigade, ali i Armije R BiH u cijelini – Operacija Breza ‘94.
Obilježavanje ove velike pobjede počelo je učenjem fatihe i polaganjem cvijeća na turbetu generala Izeta Nanića i šehida 505. Viteške bužimske brigade.
Na poprištu bitke, na koti Radoč, održan je i historijski čas, a pred mnogobrojnim skupom, borci i starješine Brigade evocirali su uspomene na ovu akciju, kojom je direktno rukovodio Ratko Mladić, koji je u navedenoj akciji i ranjen od strane neustrašivih bužimskih vitezova.
Nakon sata historije, organizirano je druženje boraca i starješina 505.-te Viteške brigade, a veliki broj prisutnih pohodio je i sama mjesta na kojima se odigrala jedna od najvećih i najblistavijih pobjeda bužimskih vitezova u proteklom ratu.
Prisutnima su se obratili predsjednik Organizacionog odbora Edham Eminić, te općinski načelnik Agan Bunić.
Svojim prisutstvom skup su uveličali pripadnici zakonodavne i izvršne vlasti, državni, federalni i kantonalni zastupnici kao i predstavnici kulturnog, društvenog i vjerskog života općine Bužim.
Operacija Breza `94 počela je u nedjelju 4. septembra. Kodni naziv operacije izabran je zbog specifičnosti terena koji je obrastao brezama. Vojska Republike Srpske je za samu operaciju angažovala oko 12.000 vojnika. Snage obezbijeđene za napad su bile podijeljene u dvije taktičke grupe. U operaciji su učestvovale 43. prijedorska brigada, 6. sanska brigada, 5. kozarska brigada, 1. novigradska brigada, 33. dvorska brigada, Specijalna brigade Garde «Panteri», 1. bataljon vojne policije Prvog krajiškog korpusa, Izviđačko – diverzantski odred Prvog krajiškog korpusa, dvije oklopno – mehanizovane čete iz Prve oklopne brigade i 89. raketna brigada.
S druge strane, 505. Viteška brigada nije imala značajnije artiljerijske podrške a od strane 5. korpusa u toku operacije nije upućena logistička niti podrška u ljudstvu. Svakim danom napadi su postajali žešći i jači. 505. Vbbr. od 10. septembra, osim s umorom i velikim brojem ranjenih pripadnika, suočavala se i sa nedostatkom municije svih kalibara.
Međutim, tih septembarskih dana bužimski vojnik je dokazao da i u takvim uslovima može pobjeđivati tehnički nadmoćnijeg protivnika. U toku 11. septembra general Izet Nanić napravio je plan kontraudara iako se on činio gotovo nemogućim.
Određen je pravac napada, Ćorkovača – Jelovski potok – Ćulumak – Makarovača, za izvođenje napada navečer 11. na 12. septembar 1994. najelitnije jedinice brigade naopaženo su ubačene u neprijateljsku dubinu.
I tada kada je sve izgledalo izgubljeno, kada je prolaz tenkova bio skoro gotova stvar, na motoroli se mogao čuti glas generala Izeta Nanića koji bez ikakvog šifrarnika komandiru specijalne jedinice «Hamza» kaže: «Hari, napadajte, ode Bužim.»
Na Ćulumku, oko 200 metara unutar teritorije Republike Hrvatske specijalne jedinice 505. Vbbr., su silovito udarile. Sudbina je htjela da jedinice 505. Vbbr udare baš na komando mjesto Vojske Republike Srpske, sa kojeg su oficiri na čelu sa generalom Mladićem pobjegli glavom bez obzira.
Na osmatračnici na Ćulumku preciznim pogotkom posade ZIS-a ranjen je general Ratko Mladić. Ostala mu je košulja i vozilo. Nastupila je neviđena bježanija agresorskih vojnika nakon kondraudara pripadnika 505.Vbbr.
Pripadnici 505. Vbbr. su zarobili velike količine vojne opreme. Zarobljen je jedan tenk, jedan je uništen, zarobljene su velike količine artiljerijskih projektila, topova, minobacača i ostale vojne opreme. Kratko rečeno zarobljeno je se od metka, do tenka.
Više slika pogledajte na fb stranici JU”Centar za kulturu, sport i informisanje”