Bužimljanka Naila Elkasović učenica je generacije Medrese «Džemaludin ef. Čaušević» za školsku 2015/2016 godinu. Naila je rođena rođena 15. septembar 1997. godine od oca Hasana i majke Nurfete. Osnovnu školu je završila u Bužimu odličnim uspjehom. Pored svih obaveza oko takmičenja i učenja, Naila je uspjela dati svoj doprinos na mnogobrojnim aktivnostima. Razrednik prof. Ibrahim Redžić je imao samo riječi hvale za našu Nailu. Kako nam je rekla Naila planira upisati Fakultet političkih nauka odsjek za žurnalistiku u Sarajevu. Nagradu za najboljeg učenika generacije uručio je reis-ul-uleme Husein ef. Kavazović.
U nastavku pogledajte video i pročitajte njeno obraćanje povodom tradicionalne manifestacije “Maturalni dan”.
U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog!
Hvala Allahu, Gospodaru svjetova, i neka je salavat i selam na Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.
Meni je danas pripala zaista ogromna čast, ukazano mi je povjerenje i dat veliki emanet – da pred ovom medresanskom elitom i drugim ambasadorima islama, kažem nekoliko riječi o svojoj generaciji i dam svoj osvrt na ove četiri godine što su prohujale kroz naše živote.
Naš Uzvišeni Gospodar nas je uveliko počastio, uputivši nas da upišemo i prođemo kroz ustanovu kao što je Medresa, i neka Mu je na tome neizmjerna hvala. Ali time nas je naš Gospodar i mnogo obvezao. Obvezao nas je da budemo lučonoše islama, svjetiljka i pokazatelj Pravog puta ovom našem plemenitom i napaćenom narodu.
Na nama je da budemo oni koji će ukazivati na dobro, a od ružnog odvraćati, jer, četiri godine svaki naš korak bio je tom mišlju vođen. Moramo biti svjesni da se samo trudom sve može postići, i vjerujte mi, opasnost nije u tome da sebi postavimo visoke ciljeve pa ih promašimo, već opasnost leži u postavljanju niskih ciljeva i pogađanju takvih.
Biti svršenikom jedne od ovakvih ustanova zaista spada u red najviših ciljeva. A kakav je osjećaj danas sjediti ovdje, u našim svečanim haljinama i odijelima, s diplomama odlikaša i saznanjem da smo taj svoj visoko postavljeni cilj ostvarili, to u ovom trenutku samo mi znamo.
Došli smo do samog kraja našega školovanja u medresi. Vrijeme je da svoje sobe i učeničke klupe ostavimo drugim generacijama. Našu mladost i naše unutarnje zrijenje proveli smo u okrilju najboljih škola i ponosni smo na to. Sigurna sam da svih sedam naših medresa blistaju kao zvijezde na nebu. Svoju zahvalnost što smo danas ovdje dugujemo prije svega našim roditeljima. Oni su nakon Allaha, dž.š, bili naši najveći oslonci, naše lađe utjehe, naša luka spasa. Mi smo njihova najveća dragocjenost koju su u životu stekli. Hvala majci što je svake nedjelje pripremala najukusnije pogače, pite i kolače, da, kako je znala reći, ponesem u Medresu, da se cure „zaslade.“ Hvala babi što je bio tu kad god je trebalo „hitno“ doći u Medresu, jer je meni, eto, malo falila kuća. Hvala svim majkama i očevima, hvala im što su nam pomogli da ove četiri godine budu najljepše četiri godine naših života.
Pored naših roditelja, nad nama su bdjeli i naši dragi profesori, koji su se nesebično trudili da u naše, tad „lahkopovodljive glavice“, udare temelje islamskog odgoja i obrazovanja u ime Onoga koji je znanje stvorio. Od sveg srca zahvaljujem se svim profesorima, a posebno profesorima moje Medrese. I naravno, molim dragog Boga da obrisi tog mjerodavnog i s mjerom davanog znanja i odgoja nikad ne iščeznu iz naših srca, da ono bude naš zaštitni znak, znak po kojem ćemo se prepoznavati i raspoznavani biti i onda kad nas vrijeme odnese u neke druge prostore i daljine. Razrednice i razrednici, profesorice i profesori, direktori medresa, stara izreka kaže: „Ne predaje učitelj ono što želi, ne predaje učitelj ono što zna, učitelj predaje ono što jest.“
Od prvoga dana bili ste uzor svojim učenicima, jer djeca se uče živjeti i ponašati promatrajući ljude oko sebe. Vašim nesebičnim radom i bezuvjetnim trudom, uz obrazovanje koje ste nam dali, naučili ste nas samopoštovanju. Vi ste nas, uz naše roditelje, sigurno, poučno i gotovo bezbolno proveli kroz taj čudni period – period odrastanja. Vi ste nam pokazali kako se leti od gnijezda do zvijezda.
Dragi moji medresanti, mi moramo, ali zaista moramo, biti sestre pune ljubavi, moramo biti zaštitnička braća koja će čvrstom rukom i dostojanstveno povesti svoje Bošnjake u krilo Allahove plemenite vjere. Preuzeli smo na sebe emanet, i moramo ga ponijeti čvrsto i uzdignuta čela kao što su to činili i veliki svjetionici naše drage Bosne. Moramo se čvrsto držati Allahovog užeta i ne smijemo se razdvajati. Vjera, domovina i jezik bosanski – najveće su blagodati. „Čuvajte i očuvajte svoju naciju, vjeru i tradiciju. Gubitak identiteta plaća se ropstvom i poniženjem“, riječi su našeg prvog predsjednika rahmetli Alije Izetbegovića.
Ja sam vječiti sanjar u stvarnosti svoje domovine. Moje misli će uvijek lepršati prema onome što mi pripada. Volim svoju Bosnu, prostu i pustu… Oprostite što zvučim poput Maka, ili ostalih naših pjesničkih veličina, ali i ja bih je uzela i hladnu i gladnu i bosu, jer je ona moja domovina. Moje srce nikada neće prestati kucati za bijelu, žutu i plavu…
Za kraj, generacijo moja, još bih da vam poručim, nastavite sigurnim koracima! Svako od nas u sebi nosi ogormne potencijale, a Medresa nas je naučila kako da ih iskoristimo. Snagom svoje vjere i pobožnosti dovedite se u red, smjerno i polahko. Znanje i pobožnost jedine su kategorije koje vrednuje naš Stvoritelj! I znajte, svaki život, svaki pojedinac, piše svoju priču, priču za sebe. Gdje god išao, što god radio, vraćaš se tamo odakle si krenuo i što si nekad bio i naučio, jer život svakog čovjeka je ustvari put ka samome sebi i put ka svome Gospodaru.
Našoj Naili želimo puno uspjeha u daljnjem radu i školovanju.