U organizaciji kantonalnog Saveza dobitnika najviših ratnih priznanja i Koordinacije boračkih udruženja općine Bužim obilježena je druga godišnjica od smrti Zlatnog ljiljana Arifa Rife Cinca.
Porodica rahmetli Arifa Cinca sa prijateljima, saborcima, predstavnicima političkog i javnog života općine Bužim, učenjem Fatihe odali su dužnu počast prerano preminulom Arifu Cincu-Rifi na porodičnom mezarju.
Ovo je ujedno bila i prilika da se svi podsjete na sve ono što je Arif Cinac Rifo dao u ratnom i poratnom periodu. Prigodnim riječima prisutnima su se obratili ratni saborac Agan Elkasović, Sead Hambašić predsjednik kantonalnog Saveza dobitnika najviših ratnih priznanja i komandant 505-e viteške brigade Sead Jusić.
IN MEMORIAM Arif Cinac – Rifo (1968–2024) Arif Cinac – Rifo rođen je 1968. godine u Bužimu.
Tokom odbrambeno-oslobodilačkog rata u Bosni i Hercegovini (1992–1995) bio je pripadnik 505. viteške brdske brigade Armije Republike Bosne i Hercegovine, u čijem je sastavu od početka do kraja rata učestvovao u odbrani Bihaćkog okruga.
Za iskazanu hrabrost i ratne zasluge odlikovan je najvećim ratnim priznanjem „Zlatni ljiljan“. Najveći dio ratnog puta proveo je u elitnoj jedinici „Hamza“, gdje je obavljao dužnost komandira čete za specijalne namjene.
Učestvovao je u gotovo svim značajnijim borbenim dejstvima na području Bihaćkog okruga. Tokom rata dva puta je teško i tri puta lakše ranjavan, ali se nakon oporavka vraćao u jedinicu i nastavljao izvršavati borbene zadatke. Za izuzetan doprinos odbrani Republike Bosne i Hercegovine nagrađen je i Plaketom Općine Bužim.
Nakon rata ostao je aktivan u njegovanju tradicije Armije RBiH i zaštiti prava ratnih veterana. Dugi niz godina bio je predsjednik Saveza dobitnika najvećih ratnih priznanja „Zlatni ljiljan“ Unsko-sanskog kantona, te član Upravnog odbora Federalnog saveza dobitnika najvećih ratnih priznanja.
Svoj radni vijek proveo je u Muftijstvu bihaćkom Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini, gdje je gotovo 25 godina radio odgovorno i predano. Bio je i jedan mandat član Sabora Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini.
Nakon duge i teške bolesti preselio je 29. jula 2024. godine u 56. godini života. Iza njega su ostali supruga Sadeta, sin Kenan i kćerka Kanita.
Na posljednji ispraćaj u Bužimu ispraćen je uz vojne počasti Oružanih snaga Bosne i Hercegovine, a komemoraciji i dženazi prisustvovao je veliki broj saboraca, prijatelja i građana.
