Iako će predsjednički izbori u Francuskoj biti održani tek za dvije godine, možemo reći da je već počela predizborna utrka. Bivši predsjednik Sarkozy najavio je ponovnu kandidaturu, dok sadašnji predsjednik Hollande nije siguran hoće li ga ljevica ponovno podržati. Naravno, ne treba zaboraviti ni Marine Le Pen, koja je na izborima za Evropski parlament osvojila 25 posto podrške birača
Francuski predsjednički izbori bit će održani za dvije godine, ali možemo reći da je izborni proces već počeo. Čini se da će knjiga koju je nedavno objavila novinarka Valerie Trierweiler, koja je s njim živjela, još više umanjiti ionako erodiranu popularnost Francoisa Hollandea. Iako nije zvanično potvrđeno, smatra se da ljevičari iza zatvorenih vrata razmatraju razne opcije za predstojeće izbore. Vidjet ćemo hoće li Hollande ponovno biti nominiran.
Desnica u boljem položaju
Političke partije desnice su, čini se, u malo boljem položaju. Oni već imaju svog kandidata. Krajnje desni Nacionalni front koji vodi Marine Le Pen i koji je dobio 25 posto glasova na posljednjim izborima za Evropski parlament, trajno je promijenio sliku političke scene, mada nisu uspjeli formirati svoju grupu unutar Evropskog parlamenta u kojem su osvojili 25 mandata.
Problem je nastao u podjeli evropskih desničara oko antisemitizma i islamofobije. Le Pen želi kreirati novu političku agendu po uzoru na Geerta Wildersa, te graditi prijateljsku politiku spram Izraela. Njen otac je bio protivnik i muslimana i Jevreja. To i jeste razlog njenog neslaganja s ocem. Ako konzervativni krugovi ne nominiraju jakog kandidata, Le Pen će biti jedini kandidat koji će se u drugom krugu izbora obraćati desnici. Ova je opcija izvjesna, kao što je to bio slučaj sa Jacquesom Chiracom i starijim članom porodice Le Pen, ako slabašni kandidat ljevice drugi krug izbora ne pretvori u trku između dva desničarska kandidata.
Sarkozy se vraća?
Nicolas Sarkozy, koji je i dalje jaka ličnost među sljedbenicima ideje De Gaullea, želi ući u predsjedničku utrku jer su Hollandeovi učinci mizerni. Ugled Sarkoziya je također ozbiljno uzdrman, kao na izborima poraženog predsjednika i čovjeka koji se zbog korupcijske afere ne može uključiti u politiku, te je zbog toga malo vjerovatno da će on biti kandidat konzervativnih krugova. Njegova kandidatura se čini malo vjerovatnom zbog toga što desničari imaju jake kandidate kakav je Alain Juppe, bivši gradonačelnik Boredeuxa i bivši državni premijer.
Juppe, koji zagovara ideju ujedinjenih konzervativaca da bi pobijedili na izborima, okrivljuje Sarkozya za jačanje krajnje desnice. Ističući da su muslimani dio Francuske, Juppe potcrtava da je Sarkozy doprinio političkoj agendi krajnje desnice koja se odnosi na protivljenje imigrantima i protivljenje ideji Evrope. Juppe smatra da će birači podržati kandidate s originalnim idejama i one koji zagovaraju da je najbolje rješenje za imigrante ustvari njihova integracija. To su glavne tačke neslaganja Juppea sa Sarkozyem, ali Juppe mu zamjera i to što se zalagao za zatvaranje graničnih prijelaza i napuštanje Shengenske zone u pokušaju da se dodvori desnici. Juppe smatra da takva politika Francusku udaljava od Evrope.
Ne znamo hoće li Sarkozy, koji obraća pažnju i na glasače desnice, ili Juppe biti izabrani kao kandidati konzervativaca u Francuskoj, ali njihova međusobna trka pokazuje neke obrise francuske politike u budućnosti. Sarkozy je pokušao pridobiti glasače desnice i izgubio je izbore. Juppe nastoji dobiti izbore nudeći “republiku” i zadržavati distancu od krajnje desnice. U slučaju drugog izbornog kruga, Juppe želi pridobiti glasače ljevice, kako je to uradio Chirac koji je dobio 80 posto glasova u drugom krugu te porazio La Pena.
Francuska izuzetnost
A. Sijamić
Važnost Francuske za cjelokupni razvitak modernih država svijeta je višestruk, a načela o organizaciji države i društva uglavnom potječu iz perioda Francuske revolucije i u Francuskoj su se zadržala do danas. Prvo načelo je “Temeljna ljudska prava” u okviru Deklaracije o pravima čovjeka i građanina koju je donijela Narodna skupština još 1789. godine, a kojom se građanima garantiraju osnovna ljudska prava. Drugo načelo je “Načelo pisanog ustava”, odnosno da, za razliku od britanskog ustavnog prava, Francuska mora imati Ustav u pisanoj formi koji jasno precizira obaveze i prava svakog pojedinca i same države. Treće je “Načelo republikanskog oblika” vlasti koje je širom Evrope postalo veoma zastupljeno. Četvrto načelo koje govori o “narodnoj suverenosti” rezultat je nastojanja utemeljivača ovog načela da se narodu, građanima, daje pravo da izaberu ljude koji će upravljati državom. Zatim je tu i “Načelo podjele vlasti na sudsku, izvršnu i zakonodavnu” kao garant da će država funkcionirati u skladu sa zakonima te će se tako uspostaviti međusobna kontrola i zavisnost različitih poluga vlasti. Posljednje načelo je “Centrizam i unitarizam Francuske” kojim se centralnim vlastima želi dati mehanizam za kvalitetno upravljanje državom. U posljednjim desetljećima ovo načelo je na udaru kritika mnogih u Francuskoj, a posebno Baska i Bretonaca koji traže veću autonomiju pojedinih dijelova Francuske. U proteklim stoljećima mnogo toga se promijenilo u Francuskoj, ali ova načela ostala su neprikosnovena. Promjene koje se događaju širom svijeta nisu zaobišle ni Francusku, pa se nameće pitanje u kojoj mjeri će se sama Francuska mijenjati.