Na današnji dan prije 13 godina preminuo je prvi predsjednik samostalne Republike Bosne i Hercegovine Alija Izetbegović.
Alija Izetbegović jedan je od najznačajnijih političara u modernoj povijesti BiH. Učestvovao je u ključnim političkim odlukama za BiH 1990-ih godina. U jednom od posljednjih intervjua koje je dao, Izetbegović je u šali rekao kako mu se nekada čini da mu se život odužio. U svakom slučaju imao je život pun turbulencija i dinamike.
Izetbegović je bio jedan od najznačajnijih političara u modernoj historiji Bosne i Hercegovine. Učestvovao je u ključnim političkim odlukama za BiH 90-ih godina. U jednom od posljednjih intervjua koje je dao, Izetbegović je u šali rekao kako mu se nekada čini da mu se život odužio.
Rođen je 8. augusta 1925. godine u Bosanskom Šamcu, ali se 1928. njegova porodica doseljava u Sarajevo. Zbog svojih političkih opredjeljenja i djelovanja u dva navrata je osuđivan i zatvaran, posljednji put 1983. godine u politički montiranom «Sarajevskom procesu». Po izlasku iz zatvora inicirao je osnivanje SDA, te ja na prvoj osnivačkoj skupštini ove stranke, održanoj 25. maja 1990. godine, izabran za njenog prvog predsjednika. Iste godine je na prvim višestranačkim izborima u BiH izabran za člana Predsjedništva Republike BiH.
Alija Izetbegović je dobitnik niza priznanja i nagrada među kojima su i medalje Centra za demokratiju iz Washingtona, titula počasnog doktora pravnih nauka za doprinos zaštiti ljudskih prava i uspostavu mira istanbulskog Marmara univerziteta, prestižnu nagradu za unapređenje ljudskih prava foruma u Kran Montani i brojne druge.
Govorio je nekoliko jezika, među kojima su i njemački, francuski i engleski. Autor je većeg broja publicističkih radova i studija, te svjetskih priznatih knjiga među kojima su najpoznatije «Islam između istoka i zapada», «Problemi islamskog preporoda» i «Islamska deklaracija», zbog koje je završio u zatvoru. Godine 1999. objavio je knjigu «Moj bijeg u slobodu», a 2000. godine knjigu «Sjećanja».
Tokom rata od 1992. do 1995. godine Izetbegović je pokušavao održati dobre veze i s Istokom i sa Zapadom. Bio je izuzetno cijenjen u političkim krugovima kao primjer tolerantnog i mudrog političara, primjer modernog demokrate.
Svoj posao u Predsjedništvu BiH sve je teže podnosio, manjkalo je svježine i koncentracije. Pred izbore septembru 1998. godine ozbiljno je razmišljao da se ne kandidira. U maju te godine napisao je pismo koje je bilo naslovljeno «mojim prijateljima» i uputio ga na tridesetak adresa. Izrazio je želju da se povuče. No, stranačke kolege smatrale su da predizborni period nije zgodan za ovaj čin. Tako je ostavka odgođena za sljedeći milenij, dakle, sve dok 2. juna 2000. godine. Bio je petak, vraćajući se sa džume, Izetbegović je donio je neopozivu odluku: odlučio se povući! Pozvao je svog dobrog poznanika Senada Hadžifejzovića, urednika RTVBiH, i zatražio mu termin da saopći važnu vijest. Bio je to utorak, 6. juna 2000. Izetbegović se pojavio u Dnevniku TVBiH u 19.30 sati i pročitao sledeću izjavu: