Buntovnik ili zaštitnik? Prznica ili heroj? Pogrešno ili ispravno? Sve su to dileme koje su se posljednjih dana vezale za ime bivšeg kapitena fudbalske reprezentacije naše zemlje Emira Spahića. Nakon incidenta sa zaštitarima na BayAreni, mišljenja su bila podijeljena, barem ona u Bosni i Hercegovini. No, u Leverkusenu, svi su gledali u jednom pravcu. Govorimo, naravno, o čelnicima Bayera. Epilog je automatski raskid ugovora sa Spahiće.
Spahić je možda izašao kao pobjednik iz duela sa zaštitarima, ali su ga “nokautirali” klupski čelnici. U Njemačkoj nisu naviknuti na jalijaško ponašanje i to je posljednja zemlja koja bi dozvolila rješavanje problema silom. Spahića očigledno nije bilo previše briga, reakcija u tom trenutku bila je vođena emocijama, a ne razumom. Prilikom donošenja suda, većina se vodila Spahićevom reakcijom i konačnim ishodom, međutim, treba pogledati sve okolnosti koje su dovele do incidenta.
Njemački protokol
Emirov brat je sa svojim prijateljima želio proći do lože na stadionu. Problem je nastao jer su željeli preko tribina doći do lože, što im redari nisu dozvolili. Počelo je naguravanje, a kasnije i fizički sukob. Poznato je da se u Njemačkoj disciplina, red i protokol strogo poštuju. Nema zvijezda i nedodirljivih, za sve važe ista pravila. Ljudi iz zaštitarske agencije nisu previše marili za činjenicu da je riječ o fudbaleru njihovog kluba i njegovom bratu. Za njih je važio isti protokol kao i za sve ostale, međutim kod Spahića i ekipe je proradio balkanski mentalitet. “Ko sam k’o ja, ko će meni šta braniti?” Buntovničko ponašanje, ili bolje reći kabadahijsko, slabo prolazi, posebno u zemlji kakva je Njemačka.
Da se radi o izoliranom slučaju, možda bi i kritike na Spahićev račun bile daleko manje, međutim… Ličnost Emira Spahića nemoguće je posmatrati kroz jednu prizmu. Potrebno ga je analizirati pomoću njegove igre na terenu i njegovog karaktera. U svakom drugom pokušaju doći ćete u konfuziju. Njegove fudbalske sposobnosti su neupitne. Sjajan defanzivac, izuzetnih liderskih sposobnosti, što je nebrojeno puta i pokazao. Igračka inteligencija, čitanje igre, anticipacija, duel, sve su to njegove jače strane.
Neki “rukavci”
U sebi je uvijek imao potrebnu dozu pozitivne drskosti ili što bismo u Sarajevu rekli “fakinluka”. Međutim, tokom karijere ga je pratila i crna strana, rekli bismo alterego, koji je znao baciti u sjenu sve dobro što bi napravio na terenu. Radi se o osobi prilično teškog karaktera, konfliktna je ličnost, a nerijetko je to i na terenu demonstrirao. Teško je prisjetiti se svih “aferima” nekadašnjeg kapitena bh. nacionalnog tima, ali spomenut ćemo samo najveće.
Dok je još igrao za moskovsku Lokomotivu, Emir je optužen za namještanje utakmica. Saigrač iz zadnje linije Sergei Gurenko, optužio ga je da je prodao utakmicu protiv Khimkija koju je Lokomotiva izgubila sa 0:2, a krivac za golove bio je upravo Spahić. Krivica u ovom slučaju nikad nije dokazana. Prelaskom u Montpellier potvrdio je da je kalibar štopera za najbolje lige Evrope, ali istovremeno i prgav karakter. Igrajući za francuskog prvoligaša, samo u jednoj sezoni je imao deset utakmica suspenzije, a sve je kulminiralo na meču 28. kola sezone 2010/11. između Montpelliera i Lensa, kad je namjerno s dva lakta udario Issamu Jemaau. Disciplinska komisija ga je kaznila zabranom igranja sedam utakmica, što je bila najveća kazna za nekog fudbalera u toj sezoni.
Top klasa, ali…
Ništa bolje nije bilo ni u Sevilli, kad se na treningu potukao s Medelom, u dresu bh. reprezentacije ošamario je Marka Marina u duelu sa selekcijom Njemačke, a problemi su se nastavili i u dresu Bayer Leverkusena. U meču s Eintracht Braunschweigom, Spahić je pokazao “srednji prst” protivniku, ali na njegovu sreću sudija to nije vidio, no, jesu kamere pa je Emir bio dužan platiti 15 hiljada eura kazne. Posljednji incident je otišao čak do suda u Kölnu, tako da mu je prijetila i zatvorska kazna.
Teško je ovo dvoje spojiti u jednu ličnost. S jedne strane fantastičan igrač, a s druge nepredvidiv i težak karakter, nekontrolirano i nasilničko ponašanje. Kad je riječ o posljednjem ispadu, dvojbi nema: veoma loš primjer mlađima i izuzetno neprofesionalno ponašanje koje ga je na kraju koštalo ugovora. Tačno je, radilo se o zaštiti brata, emocije su proradile, ali nameće se pitanje zašto je uopće došlo do sukoba s redarima? Zašto nisu mogli koristiti ulaz do svečane lože koji i ostali navijači koriste?
Na Emirovu žalost, po ko zna koji put, proradila mu je ona tamnija strana. Rezultat svega je samo još jedna ljaga i crna mrlja u njegovoj karijeri. Bez pogovora, top-klasa igrač koji je, prema Internacionalnom centru za sportska istraživanja, krajem marta izabran za najboljeg štopera svijeta u ovoj kalendarskoj godini, ali kojem je loša narav bila ovratnik i zatvorenička kugla na lancu za ostvarenje još bolje karijere.