Počinje nova školska godina. Roditelji ubrzano pripremaju svoju djecu za školske dane, a nas je zanimalo koliko je u tu svrhu potrebno novca za opremu, udžbenike i druge školske potrepštine. Također nas je zanimalo zbog čega se broj učenika iz godine u godinu smanjuje
Prvo ćemo malo o prvačićima. Prilikom prvog susreta sa školskim klupama vrlo je važno da dijete dođe u školu bez stresa, da prvi dan u “novoj kući” protekne u svečanoj atmosferi i da u školu dođu oba roditelja. Djetetu je neophodno da osjeti toplinu da bi doživljelo atmosferu i zavoljelo učiteljicu ili učitelja. Barem takve preporuke daje teorija, a praksa bi to, naravno, trebala potvrditi.
Prvo testiranje prvačića
Pedagoško-psihološka služba škole treba “relaksirati” takozvano testiranje prvačića, dok bi roditelji u svom domu trebali osigurati određeni radni kutak za svoje dijete. S obzirom na naš sistem devetogodišnjeg obrazovanja, djeca se godinu ranije adaptiraju i uče uglavnom spontano – igrajući se. Stoga je period u pripremnom odjeljenju vrlo značajan za dijete i njegovo socijaliziranje jer je upravo tu imalo priliku upoznati svoje prve drugove i drugarice. Roditelji bi trebali uspostaviti komunikaciju s učiteljem/učiteljicom kako bi u tom trouglu dijete stavili u prvi plan i sve činili za njegovu dobrobit. “Testiranjem se prije polaska u školu vrši uvid u spremnost djeteta za polazak u školu i za njega nije potrebna nikakva priprema. Test je standardiziran s indikatorima zrelosti koji ispituju jesu li ispunjeni hronološko-mentalni uvjeti kako bi dijete pristupilo osnovnom obrazovanju i primjenjuje se širom svijeta”, kaže za Novo vrijeme Esmir Salihović, pedagog u Osnovnoj školi “Edhem Mulabdić” iz Sarajeva.
Djeca se za školu najbolje pripremaju putem igre jer je to najprirodniji oblik učenja. “Djeca takoreći najbolje uče i upijaju znanje nenametljivo, putem zabave i edukativne igre. Stariji osnovci tokom raspusta trebaju ostati u mentalnoj kondiciji i adekvatno koristiti svoje slobodno vrijeme pomoću igara koje su istovremeno zabavne i edukativne. Nauka kazuje da je predškolsko i školsko obrazovanje najbolji period za učenje stranih jezika, jer dijete tad najbolje usvaja i u takozvanom je kritičkom periodu za usvajanje jezika”, dodaje Salihović pojašnjavajući da i učitelji i roditelji trebaju raditi na prepoznavanju talenata kod djece i usmjeravati ih da slobodno vrijeme koriste u raznoraznim sportskim, likovnim i drugim aktivnostima. Naučni članci također navode da se 70 posto strukture ličnosti formira do sedme godine, uključujući radne navike, odgojne obrasce ponašanja itd.
Također je važno da su usklađeni odgojno obrazovni postupci supružnika, da ne dolaze u konflikt pristupi koje majka ili otac imaju spram djeteta. Na osnovu toga često se može čuti da najveća usluga koju otac može učiniti djeci jeste da voli njihovu majku. Neophodno je da se u toj porodičnoj atmosferi osjeti emotivna toplina i harmonija kako bi se ispunili uvjeti za pravilan razvoj djeteta koje u tom periodu najviše uči imitacijom.
“Svi reformski procesi stavljaju učenika u prvi plan kako bi imao prostora da izrazi svoje iskustvo i kreativnost. Prvi zadatak škole, koji se često zaboravlja, jeste da razvija samopouzdanje kod djeteta, da ga podstiče da kaže svoje mišljenje i učestvuje u debatama”, kaže pedagog Salihović dodajući da se djeca trebaju baviti vannastavnim aktivnostima koje će im ispunjavati vrijeme i smanjiti prostor za moguće delikventno ponašanje. “Kao primjer navodim jednog profesora sporta koji je sa svojih 30 učenika organizirao ligu u kojoj su djeca predstavljala svoju školu te na taj način ispunili svoje vrijeme, ojačali svoje karakterne crte i osjećali se značajnim. Sport je idealan način da djeca ispune svoje vrijeme i jedna od glavnih prevencija protiv gojaznosti, te važan faktor u pravilnom razvoju tijela. Roditelji neka biraju anatomski oblikovane ruksake jer se pojavljuje veliki problem deformiteta kičmenog stupa. Naime, ponekad torbe teže i trećinu kilaže djeteta, tako da zdravstveni aspekt ne bi trebalo zanemariti.”
Medvjeđa usluga za dijete
Materijalni aspekt je također važan preduvjet za polazak u školu. Ako roditelj nije u stanju ispuniti neku od potreba djeteta, naprimjer ono je talentirano, a roditelj nema sredstava za školu fudbala, to izaziva frustracije i kod roditelja i kod djeteta. Škola, općina i lokalna zajednica trebaju nastojati da se svako dijete osjeća jednako važno bez obzira na materijalni status roditelja. Takva praksa u Bosni i Hercegovini još nije zaživljela, no, ne znači da ne treba spomenuti ono što je potrebno napraviti.
Kompleks više vrijednosti kod djeteta također nije poželjan, a često se javlja u imućnijim porodicama. Nije dobro da dijete ima previše, jer se u tom izobilju smanjuje njegova kreativnost. Treba ga usmjeravati i odgajati u duhu da samo znanjem i učenjem sebi može osigurati lagodan život, sve ostalo je medvjeđa usluga za dijete. Nije dobro kad se djeca okite markiranom odjećom i blještavim skupim telefonima, jer ta materijalna izdvojenost u odnosu na ostalu djecu može samo poremetiti društvenu harmoniju u školi i izvan nje. Zbog toga je skromnost vrijednost koju treba njegovati i u porodičnom domu i u školi da bi se kod djeteta razvijala empatija, koja je važan faktor za njegov razvoj.
Koliko i kako izdvajati za pripremu osnovca ili srednjoškolca? Prema prvim procjenama, roditelji za jednog školarca na početku svake godine izdvajaju otprilike od 200 do 500 konvertibilnih maraka, zavisno od mogućnosti.
“Za jednog sina, koji će sad u treći razred, pribor i knjige koštaju oko 100 KM. Poređenja radi, za jedan predmet potrebna mu je knjiga koja košta 10 KM s radnom sveskom koja košta 7 KM i za taj predmet dvije sveske. Za sina koji ide u srednju školu potreban je veći iznos (s tim da se većinom ne kupuju nove knjige) jer mu je potrebna karta (živi na selu), te više knjiga. To bi bilo negdje oko 150-200 KM, s tim da se većinom nastoji doći do knjiga koje su koristile prethodne generacije, što također može predstavljati poteškoću. Kad uzmemo sve u obzir, vidimo da je materijalna priprema dvoje djece, u ovom slučaju (za osnovnu i srednju školu), u visini gotovo prosječne plaće u BiH, a to je za roditelje (radničke klase) svakako velik teret i odricanje”, kaže za naš list Ešefa Bečić, jedan od roditelja.
U Kantonu Sarajevo trenutno postoji bazar za razmjenu udžbenika za osnovne škole. To je odlična ideja i način da se u vremenu ekonomske krize barem djelimično i razumno uštedi, a pritom osiguraju osnovne potrebe osnovcima. “Na taj se način izlazi ususret učenicima, ali i roditeljima. Takvu inicijativu treba podržati i ona je u svakom slučaju pohvalna”, kaže Šefik Dželović, profesor biologije u Četvrtoj gimnaziji Ilidža.
Kad je riječ o osnovnim izdvajanjima za pripremu jednog osnovca ili srednjoškolca, Avdija Serdarević, direktor Srednje ekonomske škole Sarajevo, napominje da to sve zavisi od roditelja i njihovih mogućnosti. “Mi se trudimo pomoći roditeljima tako što svake godine u prvoj sedmici organiziramo sajam na kojem učenici mogu razmijeniti udžbenike. Pojedini roditelji, čija su djeca razmaženija, kupuju nove udžbenike, ali mi se u svakom slučaju trudimo taj problem riješiti na najbolji mogući način tako da učenici prođu što jeftinije. Inače, cijena udžbenika se kreće od 10 do nekih 20 KM, a ako tome dodamo ostale potrepštine, onda cjelokupan iznos naglo poraste”, kaže Serdarević.
Sve manje učenika
Jedan od alarmantnih problema u bh. obrazovanju jeste sve manji broj učenika u osnovnim i srednjim školama. Jednostavno, sve manje djece se upisuje u školu. Ostaje da se ustvrdi šta je pravi razlog ovog problema. Neki navode da je uzrok bijela kuga, drugi, pak, da je rat učinio svoje, dok treći tvrde da je za sve kriva socio-ekonomska situacija u zemlji. Istražujući ovaj problem, Novo vrijeme je došlo do podatka da se u školskoj 2014/15. godini u školskim klupama nalazilo 237.495 učenika manje nego školske 1988/89. godine (za više detalja pogledajte infografiku o broju učenika i škola u BiH, op. a.). Zaključak je sljedeći: ako nestaje djece u školama, nestaje i nas kao naroda (mislimo na sve narode), a sve to će nekad utjecati i na samu državu. Ako ovom problemu dodate i činjenicu da sve veći broj stanovnika, tu ubrajamo i mlade, napušta ili želi napustiti državu, onda je jasno da se znak upitnika teba pojaviti u svim bosanskohercegovačkim glavama.
Šefik Dželović, profesor biologije u Četvrtoj gimnaziji Ilidža, kaže da su srednjoškolci već spremni za početak nove školske godine. “Spremna je i škola i svi profesori, samo se čeka početak nastave. Za sada sve ide prema planu i nema nikakvih problema. Ipak, moram reći da se u posljednje vrijeme smanjuje broj učenika. Jasno je da se svake godine sve manje učenika nalazi u učionicama, a samo u našoj školi ove godine bit će tri odjeljenja manje. Zbog toga će neki profesori dio svoje norme morati ispunjavati angažmanom u drugim školama”, kaže Dželović.
Avdija Serdarević iz Srednje ekonomske škole Sarajevo kaže da njihova škola svake godine ima stabilan upis učenika, ali također upozorava da je sve manje djece prisutno u školama. “Kod nas će ove godine biti upisano jedno odjeljenje manje nego što je to bio slučaj prošlih godina”, kaže on, dodajući da svaki sistem proizlazi iz vremena i okolnosti u kojima se realizira. “Smatram da je prije rata, s obzirom na zakonsko uređenje tadašnje Jugoslavije, obrazovanje bilo bolje jer sad u BiH imamo sve to rasparčano na različite nivoe. U školama je tad bilo i više učenika. Kad govorimo o opremljenosti škola, možemo reći da je sad daleko bolja situacija nego ranije. Ipak, moram reći da sve najviše zavisi od škole i onih koji rade u njoj. Ako je u školi dobro uređen sistem, ako svako radi svoj posao i ako nastavnici rade tako da djeca prepoznaju njihov autoritet, onda je potpuno nevažno kakva djeca dođu u školu jer u takvoj situaciji učenici jednostavno poštuju svoje nastavnike.”
Kako je već neko ustvrdio: “Profesori kod sebe moraju imati tri vještine. Jedna je da zna, druga je da zna prenijeti naučeno i treća je da zna upravljati povjerenim odjeljenjem. Ako sve troje kod sebe ima, neće imati previše poteškoća, ali čim nešto od ovog nedostaje, pojavljuju se problemi.” Očito mi imamo već mnogo problema, a rješenje se krije, kako reče naš prethodni sagovornik, upravo u nama samima.
SISTEM OBRAZOVANJA U BiH
– Prilično je isparčan, a sastoji se od nekoliko podsistema (državni nivo, međuentitetski nivo, federalni nivo, RS, deset kantona i Distrikt Brčko)
– 23 organizacije upravljaju svim podsistemima obrazovanja u zemlji
– Pravo reguliranja obrazovanja i upravljanja školama imaju entiteti, kantoni i Brčko
– 13 različitih sistema umjesto jednog intergriranog sistema uprave sektora obrazovanja
– Imamo osam pedagoških zavoda
NAPOMENE ZA POČETAK ŠKOLSKE GODINE
– Nova školska godina u većini mjesta počinje 1. septembra
Prema prvim procjenama, potrebno je izdvojiti od 100 do 500 KM za početak školske godine po jednom školarcu
– U prosjeku, za sve udžbenike potrebno je izdvojiti oko 150 KM
– U ovoj godini odobreni su novi udžbenici za osnovnu i srednju školu u RS-u. Ove godine su udžbenici prvi put štampani na voluminoznom papiru, stoga će biti lakši
– Cijene udžbenika uglavnom su iste kao i prošle godine
– Udžbenike za učenike prvog i drugog razreda i ove godine nabavljaju vlade na raznim nivoima
– Kraj školske godine za završne razrede srednjih škola je 10. maj 2016. godine, a za osnovce devetih razreda 9. juli 2016. godine, dok je za sve ostale 14. juna naredne godine
– Nastava u završnom razredu osnovne škole traje 170, a u završnim razredima srednje škole 160 dana
– Neradni dani u narednoj školskoj godini su praznici: Nova godina, Međunarodni praznik rada, Dan državnosti, Dan nezavisnosti te vjerski praznici u skladu sa Zakonom o radu