Ovih dana u šumama USK je puno osoba u potrazi za gljivama pod nazivom mliječnica (ljutača), vrganj (somunjara, međedarka), blagva (rujnjača, jajnjača), lisičarka, sunčanica itd.
Unsko-sanski kanton, njegova teritorija i njene šume nude u obilju raznih vrsta gljiva a što privlači sakupljače koji u proteklim danima intenzivno borave na prostoru šuma u potrazi za gljivama pomenutih naziva.
Prilikom potrage može se, bez obzira na iskustvo, dogoditi da uberete i nejestive gljive, otrovne, a rezultati toga mogu biti pogubni. Među onima koji ovih dana šetaju šumama dosta je rekreativaca koji se ponekada odluče sakupljati i gljive bez potrebnog prethodnog iskustva. Najvažnije pravilo u sakupljanju i konzumiranju gljiva jeste da ne dirate nijednu gljivu za koju niste stopostotno sigurni da je jestiva.
Površno poznavanje gljiva može čovjeka dovesti u životnu opasnost, zato prilikom sakupljanja gljiva treba biti veoma pažljiv i oprezan. Postoji veliki broj sličnih vrsta gljiva, pa je potrebno uvijek ići u sakupljanje sa nekim ko ih dobro poznaje, jer se vrlo lako može zamijeniti jestiva sa otrovnom.
Ne postoji niti jedan indikator koji pouzdano odvaja jestive i otrovne vrste. Nemoguće je tačno odrediti o kojoj se vrsti gljive radi običnim posmatranjem, nepoznate vrste potrebno je proučavati u svim stadijima razvoja.
Najpoznatije jestive vrste šumskih gljiva su: mliječnica, vrganj, blagva, lisičarka, sunčanica, tartufi, a one koje često čovjek uzgaja su šampinjoni i bukovače.
Mliječnica, jestiva gljiva
Vrganj, jestiva gljiva, ima ih više vrsta, ali i sličnih otrovnica pa treba biti oprezan
Blagva-Rujnjača, jestiva i kvalitetna gljiva, ali sličnih ima i otrovnica (slike ispod) pa treba biti oprezan
Lisičarka, jestiva gljiva
Jestive gljive sadrže veoma bitne nutritivne vrijednosti: proteine, antioksidanse, vitamine (B1, B2, C i D), minerale (kalij, kalcij, željezo, cink..), mali udio masti i ugljenih hidrata. Posebno se preporučuju dijabetičarima, te osobama sa visokim krvnim pritiskom i holesterolom.
Otrovne gljive naših područja su: muhara, ludara, pupavka, bljuvara, sumporača i druge.
Muhara, jedna od najotrovnijih gljiva sa ovog područja, oblikom podsjeća na rujnjaču pa treba biti oprezan
Ludara, jako otrovna gljiva a oblikom podsjeća na vrganj pa treba biti oprezan
Pupavka, otrovna gljiva
Različite vrste otrovnih gljiva imaju različite simptome. Nakon konzumacije nekih otrovnih gljiva simptomi se javljaju već nakon 15 minuta, a kod nekih tek drugi ili treći dan. Prvi simptomi trovanja su visoka temperatura i mučnina.
Čuvajte sebe i svoje najdraže, ne konzumirajte gljive za koje niste sigurni da su jestive, jer upotreba otrovnih gljiva može dovesti do smrtnog ishoda.
“Da bismo se upustili u branje jestivih gljiva, najprije treba savladati osnovna znanja i pravila. Prvo – gljivu treba znati sa sigurnošću identificirati. Kod upoznavanja jestivih gljiva ne valja odmah ići “u širinu”. Korisnije je i sigurnije dobro upoznati desetak jestivih vrsta, nego stotinjak površno. Fotografija na kojoj se vjerno vide nijanse boja i detalji, ne smije biti jedini siguran element za prepoznavanje. Sve osobine nađene gljive moraju se poklapati ne samo s fotografijom nego i stručnim tekstom o određivanju vrste. Primjerice, proučava se klobuk; ima li gljiva listiće ili pore; kakav joj je stručak…
Nakon što smo gljivu dobro promotrili, potrebno ju je poprijeko prerezati kako bismo utvrdili boju njezina mesa. Važno je znati da pojedine jestive vrste gljiva na prerezu ispuštaju mlijeko, a neke mijenjaju boju. Sve to treba usporediti s opisanim karakteristikama. Gljivu bez bojazni možete pomirisati, ali ako ne znate o kojoj je vrsti riječ, nikada nemojte kušati gljivu vrhom jezika da odredite kakav okus ima! Osim što nepoznata gljiva može biti teška otrovnica, ima i jestivih gljiva koje su sirove otrovne.” objašnjavaju stručnjaci
“Odlična su mjesta za branje gljiva šume koje su istodobno sunčane i vlažne, jer gljivama treba dovoljno vlage i pogodna temperatura. Gljive se beru i po livadama i poljima, no izbjegavajte područja koja se posipaju umjetnim gnojivima i koja su tik do ceste. Općenito treba izbjegavati sakupljanje gljiva u onečišćenom okolišu.”
Pravila branja gljiva
- Sakupljajte samo one gljive koje dobro poznajete! Pritom birajte samo one cijele, s klobukom i stručkom.
- Ne berite i ne jedite gljive koje su na bilo koji način sumnjive: premlade, prestare, presitne, oštećene, smrdljive, promočene, gorke, ljute…
- Ne jedite gljive koje ste dobili od “dobrog“ samoukog poznavatelja gljiva.
- Nemojte sjeći gljive nožem ili ih rukom naglo izvlačiti iz zemlje. Gljive su samo plod koji ispod sebe u zemlji ima razgranatu mrežu micelija. Oštećenjem micelija gubi se mogućnost da u neposrednoj blizini tijekom sezone naraste nova gljiva, ali se i umanjuje mogućnost da se na tom području pojave gljive i sljedeće sezone.
- Najbolji je način branja gljiva lagano uvrtanje tijela gljive u jednu ili drugu stranu, sve dok joj cijeli stručak ne bude izvučen iz zemlje.
- Ubrane gljive odmah očistite od zemlje i drugih nečistoća. Odložite gljive u prozračnu košaru pazeći da ne bude prenatrpana. Ne miješajte u košari jestive sa sumnjivim ili otrovnim gljivama.
-
Konradova sunčanica (Macrolepiota konradii) Po dolasku kući sve pomno pregledajte i odstranite svaku gljivu u čiju jestivost niste potpuno sigurni. Ne eksperimentirajte na sebi i svojim bližnjima s jestivošću nedovoljno poznate gljive!
- Gljive za koje ste posve sigurni da su jestive, dobro očistite prije pripreme jela. Odstranite ostatke zemlje, lišća ili iglica, ali ne perite ih ako to nije nužno. Gljive pranjem gube aromatičnost.
- Jela od gljiva pripremite isti dan nakon branja ili eventualno drugi dan, ili gljive odmah očistite i konzervirajte.