Bužim se u najstarijem periodu svog postojanja zvao Čava ili Čavnik. Pod tim imenom spominje se 1334. godine župa Bužimska sv. Klimentija što je dokaz starine i znamenitosti naziva Čava. Kasnije je ime promijenjeno u Bužim. Međutim, zanimljiva je historija mjesta Čava ili Čavnik koje i danas postoji u Bužimu.
U opsegu Čave postojao je grad Čava (Bužim) i pleme (»generatio») istog imena. Pleme u Čavi imalo je svoj posebni grad koji se zvao Čavica ili Čavnik. U tom gradu sagradili su tvrđavu za koju nije poznat tačan datum kada je sagrađena, ali može se pretpostaviti da je to bilo krajem 15. stoljeća. Pripada gotskom stilu gradnje i jajastog je oblika. Plemići u Čavi bili su podijeljeni u kurijaliste i imali su po nekoliko kmetova. Od kmetova poznati su: Mihovil Bošnjačić, Nikola Kralić, Luka Krašičić, Matija Kušičić, Andrija Lučić, Juraj Marić, Antun Marić, Juraj i Stipan Ozrinović, Matko Pučić, Šimun Radulović, Nikola Roginić, Martin Stričić, Juraj Tomković, Tomica Varjačić, Marko Zmajlović i Stipan Zrkalić. Među plemićima Čavskim spominju se: Martin Benšić, Petar Blažičević, Jakov Gorjeković, Petar Kršić, Andrija Obradović, Luka Strilčić, Toma Vičić i Valent Žugović. U Čavi je vladao običaj da su za starješine birali između sebe one ljude koji su smatrani najboljim plemićima. Poglavari su dobijali određene dohotke koje su im davali dijelom plemići a dijelom kmetovi. Da se pleme grada ne otuđi držalo se uz starješinu svoga župana, koji je dobijao trećinu sudbenih globa, a treća trećina je išla plemenskom sucu. Pri svakom izboru starješine određena su prava i obaveze i istaknuto je da starješina mora poštovati pleme i braniti ga. Po općinskoj odredbi svaki plemić je starješini davao dvije kvarte pšenice i tolika prosa, dva kuplenika vina i u novcu četrdeset markulina (sitnog novca). Kmetovi su starješini davali i svake godine kvartu zobi i devet markulina, te kokoš i pogaču. Čavica je imala i sudije koji su vodili određene pravne i općinske poslove. Sve nam ovo pokazuje da je Čava bila uređeno mjesto, vrlo pogodno za život.
Najuglednija porodica u Čavi zvala se Kozal od Čavice koja je imala posjede u Maloj Čavici i Kapeli. Te posjede je kralj Vladislav godine 1493. potvrdio braći Ivanu i Petru od Čavice. Kozli su jedno vrijeme bili i gospodari plemenske općine Kreščićke. Kada su pojedini plemićki velikaši počeli zaposjedati općinske gradove u Vrnograču i Podzvizdu dobivši za njih čak i kraljevske darovnice, među njima se našao i Toma Kozal od Čavice koje je kraljevsko pravo kupio od Nikole Vojkovića i ušao u pomenute gradove. Godine 1522. kralj je grad Čavicu darovao Benku Baćanu i Baltazaru Alapiću, ali nema dokaza da su oni ikada držali taj grad. U Čavici je od 1540. godine starješina bio iz plemena Farkašić, a od 1547. na čelu se nalazio županijski sudac Nikola Vrnčić. Kada je grad Bužim pao pod osmansku vlast 1576. u sastav osmanske države našla se i Čava.
Tvrđava Čavnik, iako danas ne postoji u svom cijelom obliku predstavlja duh i svjedok jednog vremena. Svoj najveći značaj imala je u srednjem vijeku jer je služila za odbranu Bužima od navale mnogih moćnika. Krajiški zapovjednik Ivan Lenković je 1563. godine sastavio izvještaj o stanju tvrđava u kojem je bilo propisano koje tvrđave treba osposobiti za dalju upotrebu a koje napustiti. Nažalost, po njegovom izvještaju bilo je predloženo rušenje tvrđave Čavnik što je kasnije i učinjeno.
Danas tvrđava postoji samo u ruševinama oko kojih je izrasla šuma. Iako je uvrštena na privremenu listu nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine, ostaje nada da će vlast učiniti nešto da se ovaj vrijedni kulturno – historijski spomenik iako nepotpun očuva, očisti i stavi u turističku ponudu grada.
Za JU «Centar za kulturu, sport i informisanje» Bužim, autor teksta Saima Lojić – Duraković
Literatura:
Truhelka, Ćiro, Naši gradovi. Naklada knjižare J. Studnička i dr. Sarajevo, 1904.
Kreševljaković, Hamdija, Prilozi povijesti bosanskih gradova pod turskom upravom. Prilozi za orijentalnu filologiju i istoriju jugoslovenskih naroda pod turskom vladavinom, br.II, Sarajevo, 1952.
Kreševljaković, Hamdija, Stari bosanski gradovi. Naše starine I, Zavod za zaštitu spomenika kulture BiH, Sarajevo, 1954., 22.
Vego, Marko, Naselja srednjovjekovne bosanske države. Svjetlost, Sarajevo, 1957., 105.
Popović, Marko, Srednjovjekovne tvrđave u Bosni i Hercegovini. Zbornik za istoriju Bosne i Hercegovine 1, Srpska akademija nauka i umetnosti. Beograd 1995., 33-55.